Istorijski trofej Budućnosti u ABA ligi i nova Evroliga

autor: J. KOCEV

Košarkaši Budućnosti VOLI prvi put su šampioni ABA lige! Tim koji je od početka do kraja ovog šampionata igrao najljepšu, najbolju, najkvalitetniju košarku ispisao je nove stranice svoje istorije.

Izabranici Aleksandra Džikića u četvrtom meču finala Plej ofa Prve ABA lige slavili su nad ekipom Crvene zvezde MTS 77-73, a ukupno sa 3-1 u seriji! Sinoćnja pobjeda u “Morači” bila je peta u ukupno šest odigranih duela protiv doskorašnjeg trostrukog uzastopnog šampiona Regionalnog takmičenja.

FOTO: BUDUĆNOST VOLI/ABA LIGA

Težak, mukotrpan, trnovit put prošli su kapiten Šehović i saigrači tokom cijele sezone, sigurno stručni štab i svi igrači, ljudi u klubu znaju sa koliko su se iskušenja izborili i na kraju slavili ono što se čekalo godinama, ovog puta sa mnogo skromnijim ambicijama na samom početku ABA lige za razliku od prethodnih sezona, u kojima je bilo mnogo nerealnih očekivanja i velikog pritiska košarkaške i sportske javnosti.

Ovog puta stvoren je sjajan tim, sastavljen od najvećeg broja domaćih igrača, koji su ponikli u Crnoj Gori, tačnije Nikšiću, Podgorici, Bijelom Polju i tako dalje.

Nosili su “plave” do trofeja junački: Nikola Ivanović, Suad Šehović, Džastin Dolmen, Filip Barović, Sead Šehović, Milić Starovlah, Nemanja Gordić, Bogdan Bojić, Aleksa Ilić, Zoran Nikolić, Kajl Gibson, Petar Popović, Kajl Lendri i Danilo Nikolić.

Veliki broj pehova, povreda pratio je Budućnost od prvog dana okupljanja sve do završnice nevjerovatne sezone na regionalnom i evropskom putu.

FOTO: ABA LIGA

Sve su to prebrodili ovi hrabri momci, koji su bili najhomogeniji sastav kreiran u ovom takmičenju, gdje ponavljam niko nije mogao ni da se usudi da prognozira ovakav podvig. Koliko je ovaj rezultat velik tek će sigurno biti to jedna od tema za detaljnu analizu.

Ono što jeste za veliko poštovanje osim svih teškoća jeste da dugi niz godina Budućnost nije imala ovakav timski duh. Bilo je to uočljivo već nakon nekoliko mečeva na Jadranu i u Eurokupu, u kojem su od starta pravljena velika iznenađenja.

Podsjetiću Vas: Budućnost VOLI startovala je sa 3-0 u drugom po rangu evropskom takmičenju za klubove, dok je u ABA ligi već u 4. kolu poražen aktuelni prvak Crvena zvezda i to u Beogradu. Mogao bih mnogo da nabrajam, ali ću biti kratak. Ukupno osam susreta odigrali su košarkaši Budućnosti protiv Cedevite, možda i najneugodnijeg rivala, pored Zvezde i Mornara u cijeloj regionalnoj sezoni.

Od tih osam duela slavili su u pet, a dvije ključne pobjede desile su se u prepunoj “Morači”, kada je izboreno prvi i sada već istorijsko finale. U tom “paklu” od dvorane za protivnike nije u ABA ligi slavio ni jedan gostujući tim.

U finalnom dvoboju sa crveno-bijelima “plavi” su u samo dva dana svrgnuli sa trona evroligaški tim pred kojim su ove godine padali: Real Madrid, Barselona, Makabi, Olimpijakos (višestruki prvaci i finalisti Evrolige). Desilo se to upravo u najvećim bitkama u “Morači ove sezone.

Da plavima nisu strane ni pobjede na tuđim terenima, opet govore rezultati. Prvi veliki rival koji je savladan bila je Crvena zvezda, doduše tada ne u hali “Aleksandar Nikolić” već u Železniku (hala FMP-a), ali toj pobjedi se ne može umanjiti značaj.

Naredni veliki, godinama poznat rival, koji je “plavima” u prošlosti stajao na putu do finala ABA lige ovog puta pao je prvo u dvorani “Verde” u Podgorici, potom i dva puta u Eurokupu ( i u Zagrebu i u Podgorici), već možete pretpostaviti, radi se o veoma moćnoj Cedeviti. Sve se to dešavalo u ligaškom dijelu takmičenja, no vrlo rano je bilo govoriti o dešavanjima koja će uslijediti.

Bilo je mnogo analitičara koji su davali prognoze kako će Cedevita i Zvezda u završnici sezone lako “odraditi” posao protiv mladog tima, koji ove sezone nije bio u najužem krugu favorita ni čak za polufinale plej ofa.

FOTO: ABA LIGA

Opet ponavljam različite prognoze pratile su ovaj tim, nego na terenu se pokazalo potpuno suprotno. Nisu takvi komentari, potcjenjivanja, analize i prognoze omeli Aleksandra Džikića i njegove igrače da neku svoju košarkašku priču dovedu do “vrhunca”, a podsjetiću Vas da sezona još nije gotova, jer slijedi bitka za domaći trofej – titulu Nacionalnog prvaka.

Malo ću iskočiti iz ove hronologije dešavanja i prekopirati riječi trenera Džikića. Strateg Podgoričana istakao je da je ove sezone predvodio dva, a da će u nastavku, odnosno do kraja sezone imati tri različita tima.

U prvom dijelu sezone sa Barovićem, pa kasnije bez njega, uz to u tim momentima povrede su odvojile od terena Suada Šehovića i Popovića. Dobro je već poznato svima koji prate Budućnost o čemu se sve radi, a u plej ofu su svoj maksimum dali i igrači koji su takođe mogli da opravdano zbog povreda odsustvuju, u pitanju su Lendri i Gibson, stranci koji su se fantastično uklopili sa domaćim igračima, kada kažem domaćim tu ću po slobodnoj procjeni svrstati i Nemanju Gordića.

Velike probleme imao je i Ilić, a što je svima manje poznato i Ivanović, koji je veliki dio vremena u pripremi prva dva meča finala u Beogradu bio van trenažnog procesa. Dolmen je takođe pod povredom nastupio u ovom četvrtom meču finala, a Budućnost će put na domaćoj sceni nastaviti bez njega (to je već treći tim za ovu sezonu u tim podjelama), no ovog puta Džikić neočekivano nakon mnogih prognoza može da računa na Filipa Barovića (koji je igrao na sopstvenu odgovornost).

Poznato je koliko je puta trener Budućnosti isticao važnost njegovog samog prisustva, a Nikšićanin se na pravi način odužio klubu, treneru, svojim saigračima, publici i sebi samom. Za sve što je pretrpio u toku ove sezone Filip je nagrađen u ovom finalu.

Odigrao je klučnu ulogu, a potvrda tome jesu partije u utakmicama broj tri i četiri finalnih dvoboja, a jesu i ponavljam riječi Džikića u više navrata, no i na pres konferenciji to je istakao svojom izjavom i Kajl Lendri nakon osvajanja trofeja.

Vratio bih se sada hronologiji, jer sam tamo i stao. Nakon tih velikih pobjeda u prvom dijelu sezone, uslijedio je i mali pad. Plavi su dugo držali prvo mjesto na tabeli, ali su porazi redom od Mornara, Cedevite i Partizana odveli Budućnost na teži put.

Budućnost VOLI je zbog boljeg međusobnog skora sa Cedevitom ostala tada na drugom mjestu nakon regularnog dijela (imali su isti broj pobjeda Budućnost i Cedevita), iza Crvene Zvezda, a ispred rivala u polufinalu, sa kojim je do tada odigrala pet duela. Plavi su ligaški dio završili sa pet poraza, već premašivši sva očekivanja. Ponavljam na početku ove, a na kraju prošle sezone Uprava kluba najavila je formiranje novog tima i borbu za opstanak u regionalnom takmičenju.

Na redu je bio plej of. Protivnik stari znanac, Cedevita. Mnogima je u glavi prednost od 2-0, kada se igralo na tri pobjede i tragedija prije tačno tri godine. Ovog puta “plavi” su ponovo “ćutali” i kritičarima odgovarali samo svojom igrom i pobjedama. Ponovo slavlje u “Morači” protiv Cedevite, preokretom sjajnog Nemanje Gordića u poslednjem minutu (84:83) i odlazak u Zagreb da se pokuša riješiti sve.

Uslijedio je poraz u Zagrebu, rezultat se u korist Cedevite u većem dijelu susreta mijenjao i na veliku dvocifrenu razliku, ali su “plavi” uspjeli da se vrate na kraju, ali ne i da naprave preokret. Novi duel u Morači i ponovo analize, davanje uloge favorita jednima ili drugima.

Meč je počeo jako loše po domaćina, koji je zbog minulih sezona bio u grču, ništa nije prolazilo, Cedevita je branila sve napade Podgoričana, čitala svaku kretnju u prvom periodu, pa i u velikom dijelu drugog, ali od tada, tačnije u 3. četvrtini je na scenu stupio potpuno nerazigrani Nemanja Gordić.

Za samo četiri sekunde koliko je imao na raspolaganju pri ulasku u igru na kraju 3. perioda MVP plej ofa je uspio da pretrči i nadjača kompletnu odbranu Zagrepčana, smanji zaostatak na 45:46 i od tada je u dvorani nastala “ludnica”. Publika je nosila igrače, koji su se oslobodili pritiska ai riješili da daju sve od sebe.

U pamćenju mi ostaje rezultat 57:46 i od tada za goste čini mi se nije bilo povratka. Ovi heroji od igrača, na čelu sa trenerom Džikićem na kraju tog duela (72:57) ispisali su već u tom trenutku istoriju. Nego to nije bilo sve…

Novi problemi pratili su “plave”, no Džikić je i tada u dogovoru sa ljudima iz kluba, svojim saradnicima, igračima našao nove načine da izvuče maksimum iz svih, vrati publiku u dvoranu “Morača”, no ruku na srce do ovih sjajnih rezulata, kao da su košarkaši bili malo zaboravljeni.

Velike stvari, sjajni rezultati na vrijeme su prepoznati, tako da je neki novi momenat obilježio Pogoricu, koja je od prethodnog ljeta i srebra kadetske reprezentacije Crne Gore postala centar košarkaških dešavanja i u Evropi i regionu.

Nove ili nedovoljno zaliječene povrede pratile su u plej ofu “plave”: Gibson, Lendri, Dolmen, Ilić, javnosti nepoznato stanje Ivanovića, koji u Beograd odlazi bukvalno bez treninga na prve mečeve finala.

Barović, neočekivani povratak za duele sa Cedevitom. Filip nastupa na svoju odgovornost, kost mu polako zarasta, a on u cjelokupnom vremenu oporavka više vremena provodi u sali, teretani, na tretmenima, fizioterapijama, masažama.

Prvi centar Budućnosti odlučuje u dogovoru sa stručnim štabom da se “okuša” ponovo na terenu i nastupa kada je najvažnije, rekao bih i igra, ispostaviće se kasnije i mečeve karijere.

Uslijedilo je finale. Budućnost nema prednost domaćeg terena, prvi put je u finalu, nema ulogu favorita, uprkos trijumfima sa najvećim rivalom tokom sezone uz Cedevitu. Sve je u ponedeljak spremno za početak prvog finala.

Prvi duel ove godine za Budućnost i Zvezdu u hali “Aleksandar Nikolić” pred 7000 navijača beogradskog Evroligaša. Početak obećavajući po “plave”. Džikićev tim vodi 0-7, ali panike kod domaćih nije bilo. Protivnika vraćaju indivudualne akcije Ročestija, Omića, Enisa, Jankovića. Podgoričani opet zaustavljaju Bjelicu, Dobrića, Lesora, Davidovca i u prvom poluvremenu Feldina.

Crvena zvezda stiže do vođstva 47-39 u 3. periodu, ali nije to prvi put da Budućnost ima zaostatak koji protivniku daje vjetar u leđa. Sjetite se mnogih duela protiv Cedevite, i u Eurokupu i ABA ligi. Plavima nije strano da tada “pojačaju”.

Džikić ima deset ili jedanaest igrača u rotaciji (u svakom meču) i svakog maksimalno koristi u skladu sa sposobnostima, kako na individualnom, tako i na timskom planu. Mnogo puta je strateg “plavih” rizikovao sa igračima koji su umorni, ili opterećeni faulovima, povredama, što mnogi ne bi mogli, pa slobodno ću reći i smjeli da se usude.

Zbog svega toga vjerujem da ovaj rezultat ima mnogo veći značaj. Sada ću se ponovo vratiti na Ivanovića.

Pomenuo sam da pred mečeve u Beogradu nije bio u punom trenažnom procesu sa timom, međutim izraziću se “rezervni” plej kada god uđe na teren unese živost, unese velike promjene, dinamiku, borbenost, hrabrost, rasterećuje Gordića i u organizaciji igre, ponekad i preuzimanju odgovornosti.

Definitivno je cijela sezona pokazatelj koliko je ovaj dvojac dobar tandem, odnosno, kazaću, najbolji u cijeloj ABA ligi, bilo je slično u u Eurokupu i nema sumnje da će se to nastaviti u godinama koje dolaze. Igrači koji u skoro svakom meču donose prevagu i ovog puta su bili nerješiva enigma za crveno-bijele košarkaše.

Na terenu Gordić i Ivanović provode 31, odnosno 30 minuta a učinak je: 18 i 20 poena, 4 i 3 asistencije, uz odlične procente šuta. Istaći ću i minutažu igrača koji su trpjeli velike napore pod povredama: Dolmen 29 minuta (13 poena) i Gibson 28 minuta.

Budućnost uspjeva da slavi 76-80, drugi put u Beogradu, i dileme da li mogu ili ne, da li je Zvezda dominantna toliko da im rivali ne mogu uzeti trofej polako nestaju.

Drugi duel odlučen je na samom kraju, kada je ulogu vodećeg u domaćoj ekipi preuzeo na kraju Alen Omić, a opet je na dva minuta do završetka utakmice Budućnost bila u igri.

Serija se potom preselila u Podgoricu. Sa skorom 1-1 Budućnost ima svoje šanse, ali se niko ne usuđuje dati konačnu prognozu. Baš kao i u prva dva duela, timovi se konstantno smenjuju u vođstvu.

Zvezda na početku trećeg perioda ima +7, međutim ponovo na scenu stupaju Gordić i Ivanović, ovog puta i mnogo odlučniji Zoran Nikolić, čije je izdanje bilo fantastično. Velika drama u završnici, potreban je i Barović, pa Džikić odlučuje da koristi, raspoređuje minutažu svim igračiam na centarskim pozicijama koji su igrali i u prva dva duela. Budućnost vodi 78-77, Zvezda ima poslednji napad. Očekivano, pik en rol igraju Lesor i Ročesti, ali iz toga nema rešenja.

Plej Zvezde odlučuje da loptu doda feldinu, koji je imao sjajno šutersko veče, pritom ostaje potpuno sam na šutu za tri poena. U tom trenutku na “njega” izlaze Lendri a i ka njemu kreće Barović, dok je Lesor ostao potpuno sam.

Feldin je promašio šut na nešto manje od dvije sekunde do kraja, a Matijas Lesor sam kao duh ima šansu da donese prednost Zvezdi, međutim promašuje ono što je čini se vrlo lako pogoditi. Još jedna pobjeda “plavih” odbranom u poslednjem napadu, kao i protiv Cedevite, gdje protivnik ima napad za pobjedu i odlučuje se na šut za tri poena.

Džikić osim pobjede vidno nezadovoljan, znajući da ovakve stvari, ovakve greške i padovi koncetracije ne smiju da se ponovo dogode, jer će se serija preseliti ponovo u Beograd, a tada će biti znatno teže. Pritisak Beograđana se pritom nastavio.

Čelnici kluba saopštavaju da vjerovatno neće izaći na parket, ističući da su u 3. duelu pokradeni. Sve su to bile neke predigre, što nije mnogo uticalo na igrače domaćih, koji su se spremali za možda i meč odluke, ne znajući šta će se sve dešavati do 21 sat, kada je zakazan početak 4. utakmice.

Četvrti duel dobro počinju domaći. Sigurna igra, prednost od 22:15 nakon prvog perioda, mnogo grešaka protivnika ulivaju nadu Budućnosti da će stići do prve titule i plasmana u Evroligu nakon 17 godina. Zvezda je prema svim očekivanjima odgovorila.

Crveno bijeli u drugom periodu igraju mnogo bolje, imaju i pet poena prednosti, ali na odmor odlaze sa rezultatom 36:38. Baš kao i u 1. i 3. meču Zvezda vodi na startu 3. četvrtine, ovog puta sa 41:49, ali tada ponovo Džikić nalazi način da izvuče svoju ekipu iz teške situacije.

Baš kao i u većem dijelu sezone, individualni kvaliteti u igri 1 na 1 i 2 na 2 Ivanovća i Gordića dolaze do izražaja i Budućnost do poslednja dva minuta susreta kontroliše dešavanja na parketu.

Šampion se naravno nije predao i uprkos svemu uspio da trojkom Dobrića napravi preokret (68:70). Nešto što se nakon tajm auta trenera domaćih desilo bilo je za nepovjerovati.

Budućnost je preko Barovića, pa i heroja Ivanovića napravila seriju 9-0 i riješila ovaj duel. Barović je vezao sedam poena, pogodio bacanja za izjednačenje, sačuvao reket, odlično branio pik en rol pri iskakanju na bekove, a Ivanović je oteo loptu Ročestiju kako bi vratio prednost “plavima”. Reagovao je i Alimpijević, ali uzalud.

Domaći koriste brzopletost i nedostatak vremena za Zvezdu pa stiču neočekivano ponavljam nedostižnu prednost (77:70) i titula je počela da se slavi. Veliko, nezapamćeno slavlje nastaje u Podgorici, šampion je predao trofej i prsten timu koji je od početka u ovom takmičenju, ali nikada nije igrao ni finale.

Sada se region poklanja timu Budućnosti, koji je od početka igrao najbolje, koji je prijetio iz “potaje”, koji je napravio novi koncept, sa novim trenerom, sa domaćim, mladim igračima, uz iskusne strance i sve to je u prvoj godini dalo najbolji mogući rezultat.

Sve oči sportske javnosti uprte su u tim iz Podgorice, koji neće imati mnogo vremena za slavlje, jer je veliki posao, veliki zadatak, veliki teret stvoriti sve uslove da se od oktobra ugoste najbolji timovi Evrope.

Ukoliko čelnici Evrolige nađu zajednički jezik sa Upravom “plavih” u Podgorici ćemo gledati minimum 15 utakmica Budućnosti protiv najboljih timova u Evroligi. Nakon reprezentativnih sada stižu i klupski uspjesi za Crnu Goru. Niko nije mogao ni da sanja da će Budućnost i Mornar biti timovi koji će u vremenima kada dominiraju srpski i hrvatski klubovi na ovim prostorima igrati Evroligu i Evropkup.

Posted by Jovan Kocev

Autor teksta je diplomirani sportski novinar od oktobra 2012. godine. Dva puta je proglašavan za najboljeg studenta Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću (2010. i 2011. godine) Osnivač je portala Super košarka u februaru mjesecu 2016. godine. Od polusezone 2017/2018. postaje košarkaški komentator na TV MNE SPORT.

Website: http://superkosarka.com

This article has 1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.